Vukašin Živaljević: Pozorišna predstava na TV-u ili ulje na platnu na telefonu nije isti proizvod


Multimedijalna izložba „SoundCracks“ koja spaja Novi Sad i Beč biće otvorena u utorak, 20. oktobra u 19 sati u Kulturnoj stanici Svilara i trajaće do petka, 23. oktobra. U pitanju je saradnja dva umetnika, Vukašina Živaljevića i Miljana Živaljevića, koji povezuju dva vida umetnosti – fotografiju i muziku, a usled pandemije i dva grada.

Prekogranična saradnja je uzrok situacije, što na kraju i nije tako loše. Korisno je prilagođavati se novonastalim uslovima, a to može biti korisno čak i kada se sve normalizuje, jer se društvo sve više globalizuje i sve češće se javljaju međunarodne saradnje, pa se čini da to može postati i jedan od standarda”, započinje priču Vukašin Živaljević koji je radio na konceptualnim fotografijama, na kojima su prikazani putevi i pukotine na asflatu.

Početna ideja je da umetnici zajedno stvaraju na istom mestu, međutim, čitava situacija je dovela do toga da fotografije nastanu u Novom Sadu, a zvuk u Beču.

Trebalo je da Miljan ide sa mnom na teren dok fotografišem, a ja da budem tu dok on radi muziku. Ali i pored toga nam se čini da smo pokazali da je moguće. Da li bi bilo bolje da je ostao prvobitni plan? Pa, vjerovatno bi, ali smo uspjeli da napravimo kvalitetan proizvod i na ovaj način. Svakako je bilo malo !„gluvih telefona”, ali je na kraju sve ispalo kako treba. Dakle, moguće je. Uvijek je moguće onoliko koliko se može. Idealni uslovi ne postoje, s toga treba raditi u zadatim okolnostima najbolje što se može”, kaže Vukašin.

Prednost je bila i ta što su njih dvojica već sarađivali na filmu, a kako i sam Miljan tvrdi „u stvaralaštvu je bitno sa kim si i kakav je taj vaš odnos“.

Vukašin i ja smo već sarađivali na drugim projektima gde se pokazalo da umemo vrlo dobro da komuniciramo. Osnovna ideja je nešto što je u glavi jednog ili drugog i tu se ‘kuva’ neko vreme. Kad krenemo sa planiranjem, vodimo duge razgovore gde još detaljnije ulazimo u sadržaj. Nekad je iznenađujuće šta nam sve padne na pamet i taj ‘eureka’ momenat posmatramo kao nešto što gura priču napred. Sa druge strane, umemo bezbolno da stopiramo jedan drugog i navedemo na ponovno razmišljanje što je i te kako bitno“, tako Miljan opisuje njegovu i Vukašinovu saradnju.

Vukašin Živaljević

Iako im je pandemija promenila prvobitne planove, umetnici ne gledaju na to kao na nešto negativno, već priliku za inovacije i novo prilagođavanje.

Nove situacije iziskuju nove metode. Naš život je prekratak da bismo razumeli koliko se stvari menjaju oko nas i kako nešto što mi danas smatramo svakodnevnim nikako nije bilo svakodnevno pre 200, 100, pa čak i pre 20 godina. Nama je interesantno da razmišljamo o novim trendovima i inovacijama koje će nastati zbog virusa i cele situacije. Takođe, i o onim koje će nestati. Možete li da zamislite svet bez bioskopa? Svet bez živih svirki? Mi se svakako moramo prilagoditi i iskoristiti to na najbolji mogući način”, komentariše Miljan.

Ipak Vukašin tvrdi da je „neposredna konzumacija kulture ključ za mnoge umetničke forme”.

Teško je gledati pozorišnu predstavu na TV-u ili ulje na platnu na telefonu. Nije to isti proizvod. Teško je i to što mnogi umetnici sada nemaju priliku da se izraze na bilo koji način. Žao mi je što ne mogu svi da se prilagode ovoj situaciji. Nekima je teško da mijenjaju svoj umjetnički izraz, a drugi iako žele, to ni ne mogu. Pogotovo je teško onima kojima je to osnovni vid finansiranja, a ovdje prvenstveno mislim na muzičare i scenske radnike. Ono što je dobro je da se sada javila prilika za konzumaciju sadržaja koji su do sada bili nedostupni ili teško dostupni, kao na primjer filmski festivali, ili nastupi muzičara koji ne održavaju koncerte blizu ili se prosto nisu uspjeli nametnuti široj publici” kaže Vukašin, a Miljan dodaje da su kultura i umetnost svakako te koje pružaju utehu u teškim vremenima.

Ljudi širom Evrope bi jednostavno poludeli da nije bilo Netfliksa, muzike i video igara. Meni prvom je taj period bio prilika da uronim u neke sadržaje za koje obično nemam vremena. Ali – koliko se to poštuje i ceni? Verovatno nedovoljno. Koliko su ljudi svesni da taj neko ko svira pesmu koju oni vole ili neko ko igra njihovog omiljenog lika mora da plaća račune? Svet umetnosti je sada u krizi. Ne pričam samo o Srbiji gde dolazimo do toga da su umetnici i fizički ugroženi. Slična je situacija i u EU i u Americi, verovatno i u ostatku sveta. Ipak, javljaju se neke nove ideje, novi trendovi, novi načini za rad. Stvaralaštvo se prilagođava vremenu”, zaključak je Živaljevića.

Organizatori mole sve posetioce da se, radi očuvanja zdravlja i lepšeg i kvalitetnijeg uživanja u kulturnim sadržajima, pridržavaju svih mera. Posetioci su u obavezi da nose zaštitne maske na svim događajima. Organizator zadržava pravo izmene održavanja programa i formata događaja u slučaju promene epidemioloških mera.

Projekat „SoundCracks” jedan je od 42 projekta koji je dobio sredstva na Javnom konkursu, u okviru projekta „Umetnici. Sad!” koji ima za cilj jačanje lokalne kulturne scene, podizanje njenih kapaciteta kroz mrežu kulturnih stanica, decentralizacija kulture i jačanje publike.

 

Foto: Vladimir Veličković